Zemlja se okrene oko svoje osi jednom u 24 sata, što znači da je Sunce u svakom trenutku u zenitu nad drugim dijelom planeta. Da bi podne svugdje značilo otprilike sredinu dana, svijet je podijeljen u vremenske zone. No u praksi je priča znatno složenija — evo zašto.
Vremenska zona je područje koje koristi istu standardnu vrijednost vremena zakonski ili uobičajeno. Vrijeme unutar jedne zone računa se tako da se na koordinirano univerzalno vrijeme (UTC) doda fiksni pomak, npr. +1 sat za Hrvatsku zimi ili −5 sati za New York.
Iako bi teorijski trebalo postojati 24 zone od po 15 stupnjeva geografske dužine, stvarni broj znatno je veći. Službena IANA baza vremenskih zona broji preko 400 zona, jer granice prate državne i administrativne granice, a ne meridijane.
UTC (Coordinated Universal Time, koordinirano univerzalno vrijeme) globalni je referentni standard. Njega održavaju atomski satovi diljem svijeta, a sve se vremenske zone definiraju svojim pomakom od UTC-a — primjerice Europe/Zagreb zimi je UTC+1, a ljeti UTC+2.
Pretvorba vremena između dviju zona uvijek ide preko UTC-a: lokalno vrijeme prvo se pretvori u UTC, a zatim se doda pomak ciljne zone. Tako se izbjegavaju greške koje nastaju pri izravnom oduzimanju.
Većina zona koristi cijele sate, ali postoje iznimke. Indija koristi UTC+5:30, a Nepal čak UTC+5:45 — jedan od rijetkih četvrtsatnih pomaka na svijetu. Takvi pomaci nastaju kako bi lokalno podne bolje odgovaralo stvarnom položaju Sunca.
Zato je pretvaranje vremena između, primjerice, Londona i New Delhija potrebno raditi pažljivo — razlika od 5 sati i 30 minuta lako se zaboravi kad računate napamet.
Mnoge zone mijenjaju pomak dvaput godišnje kako bi bolje iskoristile dnevnu svjetlost. U Europi se zadnje nedjelje u ožujku sat pomiče naprijed (na ljetno vrijeme), a zadnje nedjelje u listopadu natrag (na zimsko).
To znači da pomak zone nije uvijek isti: Europe/Zagreb je zimi UTC+1, ljeti UTC+2. Pretvarač vremena mora znati točan datum kako bi ispravno odredio pomak — upravo zato sve alate na ovoj stranici pokreće službena IANA baza.
Na suprotnoj strani planeta od nultog meridijana nalazi se međunarodna datumska granica. Kada je pređete prema istoku, vraćate se jedan dan unatrag; prema zapadu, preskačete jedan dan unaprijed.
Najveći skok na svijetu je između Baker Islanda (UTC−12) i Line Islandsa (UTC+14) — čak 26 sati razlike, iako su geografski blizu. To je posljedica toga kako Kiribati prilagođava svoje zone.